PRLJAVA IGRA BLOKADERA I NJIHOVIH MEDIJA Kriminalizuju, dehumanizuju i brišu rezultate Vučića da bi Srbiju gurnuli u haos
U poslednjih nekoliko godina, a naročito u mesecima intenziviranja protesta i blokada, postalo je jasno da blokaderski pokret i mediji koji mu služe kao megafon ne deluju stihijski, već po precizno razrađenoj strategiji. Ta strategija počiva na tri čvrsta stuba, sva tri instalirana da ugroze jednu metu - Aleksandra Vučića.
Kiminalizacija dehumanizacija i sistematsko negiranje rezultata njegove politike su baza svih napada blokadera. Reč je o modelu koji nije originalan, već je recept prepisan iz političkih kuhinja u kojima se destabilizacija društava koristi kao alat za ostvarivanje tuđih interesa.
Mantra laži
Prvi stub je kriminalizacija i zasniva se na konstantnom pokušaju da se čitava državna vlast, a pre svega predsednik Vučić predstavi kao oličenje korupcije, kriminala i zloupotreba. Za bolji efekat targetira se i Vučićeva porodica, te ovi agresivni narativi protiv predsednika po pravilu sadrže i kriminalizaciju pre svega njegovog brata i drugih članova porodice Vučić. Bez presuda, bez ikakvih dokaza, često i bez elementarne logike, u javni prostor se plasiraju teške optužbe koje se ponavljaju do iznemoglosti. Jer, cilj nije istina, već utisak. Kada se neka laž ponovi sto puta, ona u delu javnosti počinje da se doživljava kao činjenica. Tako se stvara atmosfera u kojoj se unapred delegitimiše svaka institucija države i svaka odluka vlasti.
Drugi stub je dehumanizacija, metod koji ide korak dalje. Vučić i ljudi koji ga podržavaju više se ne predstavljaju kao politički protivnici, već kao neprijatelji, zlo koje treba ukloniti. Retorika je svedena na uvrede, etikete i lične napade, čime se briše granica između političke kritike i otvorene mržnje. Kada se neko uporno predstavlja kao neljudsko biće, kao "diktator", "izdajnik" ili "monstrum", onda se svaka vrsta napada na njega želi unapred opravdati kao navodna borba za viši cilj. Time se truje javni diskurs i gura društvo u opasnu zonu radikalizacije.
Treći stub u koji se uzda blokaderska strategija jeste negiranje rezultata i to je možda i najvažniji oslonac. Bez obzira na činjenice, statistiku i opipljive pokazatelje, blokaderski mediji uporno tvrde da se u Srbiji ništa nije uradilo. Ignorišu se kilometri izgrađenih autoputeva, rast plata i penzija, dolazak velikih investitora, jačanje međunarodne pozicije Srbije. Sve se svodi na mantru da je stanje nikad gore, jer se samo tako može opravdati teza da vlast nema legitimitet. Ako se građanima oduzme osećaj da se njihov život objektivno poboljšava, lakše ih je gurnuti u revolt.
Centri moći
Kada se ova tri stuba povežu, dobija se opasan mehanizam. Kriminalizacijom se ruši poverenje u institucije, dehumanizacijom se legitimiše agresija, a negiranjem rezultata se briše volja građana iskazana na izborima. Upravo tu dolazimo do ključne tačke - sve to vodi ka ideji instaliranja vlasti bez izbora. Jer ako su izbori "namešteni", institucije "kriminalne", a rezultati "izmišljeni", onda se otvara prostor za vaninstitucionalne pritiske i pokušaje nasilnog preuzimanja vlasti.
Nije teško prepoznati kome ovakav scenario odgovara. Destabilizovana Srbija, duboko podeljeno društvo i slaba vlast idealan su teren za delovanje pojedinih stranih centara moći kojima ne odgovara samostalna i stabilna država koja vodi sopstvenu politiku. Pod parolama demokratije i ljudskih prava, zapravo se pokušava proizvesti haos, jer se u mutnoj vodi najlakše lovi.
Zato je važno jasno imenovati ovu strategiju i razotkriti njene ciljeve. Nije reč o borbi za bolju Srbiju, već o pokušaju da se volja većine obesmisli, a država gurne u permanentnu krizu. Građani Srbije već su više puta pokazali da žele stabilnost, razvoj i mir, a ne eksperimente i vlast instaliranu bez izbora. Upravo zbog toga, sve manipulacije blokadera i njihovih medija, ma koliko glasne bile, na kraju ostaju samo - pokušaj.